BAZIČNI SEMINARI

TRAUMA U PROCESU POMIRENJA

Sarajevo , 03/05.04.2008.godine
Trauma kao, spavač, nema je, a tu je...Ovako je definirao traumu jedan od sudionika prvog seminara Trauma u procesu pomirenja. Trauma jeste kao spavač. Nikada ne znamo kada će se i što će je probuditi. Ona je tu i trebamo je prihvatiti, a da bi je prihvatili potrebno nam je znanje o njoj. Svoje znanje o traumi simbolički su predstavili kao točku na bijelom papiru. „Točka je ono što znamo, a bijela površina ono što ne znamo. Točka može biti i pojedinac sa traumom. On utječe na svijet oko sebe, jer da ne utječe sve bi bilo bijelo.....“ I zaista, pojedinac utječe na svijet oko sebe. Od pojedinačnih trauma, pojedinačnih sjećanja kreiraju se kolektivna sjećanja, koja događajima, često daju nova značenja. Te izabrane traume i slave, način na koji se sjećamo nekih događaja, ključ su transgeneracijskog prijenosa traume i uzrok mnogih konflikata na ovim prostorima. Stoga ih je bitno identificirati i analizirati njihov utjecaj na nas i naš odnos prema drugima. Kao neke od izabranih trauma naroda sa ovoga područja učesnici su identificirali Kosovo, Srebrenicu i Bleiburg.
Trening je održan u Franjevačkom međunarodnom studentskom centru, a pozivu za učešće odazvali su se studenti Franjevačke teologije, Fakulteta islamskih nauka, Biblijske škole Evanđeovske crkve; te studenti Filozofskog fakulteta.

Zenica (ZDK), 24/26.06.2008. godine
Bombe sa odvrnutim osiguračem hodaju ulicama... Ovim riječima predstavnik ratnih veterana iz Zenice opisuje svu težinu situacije veterana sa posttraumatskim stresnim poremećajem - njihove napore i probleme sa kojima se susreću na putu ka normaliziranju života, nerazumijevanje okoline, posebice članova obitelji, te nedostatnu i neadekvatnu brigu društvene zajednice. Seminar je organiziran u suradnji sa Osnovnom školom „Skender Kulenović“ Zenica. Učesnici su bili nastavnici ove škole, socijalni radnici Centra za socijalni rad, policija u zajednici MUP-a ZDK, predstavnici Caritasa i Merhameta i vjerski službenici zeničkih Rimo-katoličkih župa i Medžlisa Islamske zajednice. Poseban doprinos ovom seminaru dali su fra Slavko Petrušić i hafiz efendija Ishak Efendić. Govoreći o dušebrižništvu sa aspekta kršćanstva i islama, potaknuli su ostale sudionike na promišljanje i povezivanje dušebrižništva sa svojom profesijom.

Novi Grad (RS), 26/28.08.2008.godine
Trauma kao zemljotres poruši čovjekovu dušu... Ovako su traumu okarakterizirali neki od nastavnika Osnovne škole „ Sveti Sava „ u Novom Gradu (RS) . Doprinos ovom seminaru dao je dr. pedagogije Nenad Suzić, profesor sa Filozofskog fakulteta u Banja Luci, koji traga za motivima i vrjednosnim pokretačima za motiviranje i demotiviranje učenika u školskom učenju. Motivacija je ključ uspjeha svakog učenika, posebice onog sa traumatskim iskustvom. Optimiziranje motivacije kod učenika sa traumatskim iskustvom uvjetovano je bogaćenjem faze psihološke pripreme učenika novim saznanjima teorije motivacije. Stoga su sudionici ovog seminara dobili priliku da kroz konkretan rad na nastavnoj jednici pokušaju primijeniti neke teorije motivacije. Trauma koju nosi naš školski sistem, može se, prema riječima profesora Suzića, ublažiti svjesnošću nastavnika o njihovoj moći i mogućnosti izbora. Mogu birati izmeđe traume ili optimizaranja motivacije.

Sarajevo, 20/22.10.2008.godine
Seminar je održana za djelatnike Centara za socijalni rad, Disciplinskog centra za maloljetnike, djelatnike SOS-a iz Sarajeva, Mostara i Gračanice, studetne pedagogije i buduće realitne psihoterapeute. Zbog prirode njihovog posla, učesnicima smo, pored tema koje obrađujemo na seminaru, govorili i o profesionalnom stresu, te prevenciji profesionalnog sagorijevanja. Učesnici smatraju da bi se što veći broj njihovih kolega trebao uključiti u edukaciju. Glede toga održani su sastanci sa predstavnicima Centra za socijalni rad Vogošća i direktorom Disciplinskog centra za maloljetnike i dogovoreni seminari za narednu godinu.

Sanski Most (USK) , 28/30.10.2008.godine
Pomoć pri realizaciji seminara u Sanskom Mostu dobili smo od Centra za izgradnju mira Sanski Most. Pomogli su nam u organizarinju i identificiranju učesnika iz pet osnovnih škola, Centra za socijalni rad, te nevladinih organizacija. Učesnici su Imali veliku potrebu govoriti o ratnim događanjima, posebice o osjećanjima koja su se u njima javljala kada su bili tretirani kao građani drugoga reda, kada su morali napustiti svoj grad i kada im je život bio ugrožen. Upoznavanje sa ciklusom žrtve i nasilnika i povezivanje sa svojim životnim situacijama, pomoglo im je da razume postupke drugih ljudi. Ovo razumijevanje veoma je bitno, jer upravo to daje mogućnost izlaska iz kruga nasilja. Svoj doprinos i ovom seminaru dao je doktor pedagogije, profesor sa Filozofskog fakulteta u Banja Luci (RS) Nenad Suzić, koji je govorio o radu sa traumatiziranom djecom. Prisustvo profesora iz RS, zajednički rad i razgovor o zajedničkim problemima, pridonosi prevladavanju predrasuda, koje itekako održavaju krug nasilja u BiH.

NAPREDNI SEMINARI

IDENTITETI, NARATIVI I PROCES ŽALOVANJA KAO BITNI ČIMBENICI U IZGRADANJI MIRA

Sarajevo, 17/21.11.2008. godine
Seminaru je prisustvovalo 24 učesnika iz 4 grada - Sarajeva, Zenice, Sansko Mosta i Novog Grada (RS). Seminar je dao šansu učesnicima da upoznaju kolege iz drugih dijelova BiH, da se povežu i rade na veoma osjetljivim i bolnim temama glede posljednjeg rata u BiH (1992/95.godine), i njegovim uzrocima koji sežu duboku u prošlost. Učesnici seminara, tijekom rata, bili su na suprotnim stranama. Kada se priča o ratu u BiH, oni još uvijek ne govore eksplicitno šta se desilo, nego najčešće koriste “....Desilo se to što se desilo.. . Jedan narod u odnosu na druga dva....“ Ovo, naravno daje mogućnost različite interpretacije, ali je i pokazatelj da učesnici imaju potrebu govoriti o dešavanjima u ratu, samo su jako oprezni, vjerojatno iz straha da suprotna strana to neće doživjeti kao napad, pa bi to moglo ugroziti i onako poljuljanje međuljudske odnose u BiH. Ta spremnost na šutnju i neimenovanje stvari i dešavanja u BiH , ne rješavaju ljude frustracije, niti pomaže u procesuiranju traumatskih iskustva, već naprotiv, povećava količinu frustracije, koja može dovesti do ponovnog sukoba. Učesnici su uvidjeli da su trauma i bol univerzalni i da oni ne poznaju strane, niti granice, što svakako pridonosi rasvjetljavanju procesa dehumanizacije neprijatelja. Uočili su mehanizme održavanja predrasuda i stereotipa, a koji pridonese održavanju kruga nasilja na ovim područjima. Predrasude i stereotipi duboko su ukorijenjeni ,a nekvalitetna i nedostatna komunikacija između građana BiH različitih etničkih pripadnosti ide u prilog njihovom održavanja. Stoga su seminari ovakvog tipa, ponekad jedina mogućnost da se ljudi sa različitih područja sretnu i iznesu različite priče o istim događajima.

Kroz proces žalovanja učesnike je vodila Blanka Režek, mg. psihologije i psihoterapet sa dugogodišnjim iskustvom u radu sa ratnom traumom.