Centar za fizikalnu terapiju

Nezaposlenost, visoke cijene hrane i energenata, male mirovine i plaće, te nemoćnost i slaba zainteresiranost vlasti da počnu s rješavanjem krucijalnih problema stanovništva, odražavaju se svakodnevno na svakoga od nas. Posebno ranjive kategorije su djeca s posebnim potrebama, te stari i bolesni. U BiH ne postoji sveobuhvatna strategija koja bi osigurala odgovarajuću zaštitu za ove najranjivije kategorije.
Centar za fizikalnu terapiju pri HKO Kruh sv. Ante već godinama pruža fizikalnu terapiju za djecu s posebnim potrebama, osigurava prijevoz od kuće do Centra, a povremeno pomaže i pri nabavljanju lijekova. Zbog izrazito skupih tretmana i lijekova, koje zdravstveno osiguranje ne pokriva, siromaštvo i posebne potrebe često idu pod ruku jedno s drugim. Pored rehabilitacije djece sa posebnim potrebama, u Centru za fizikalnu terapiju radi se i na edukaciji roditelja o karakteristikama razvojnih faza djeteta, te o važnosti uloge komunikacije i načina postupanja s djetetom. Centar za fizikalnu terapiju pruža usluge fizioterapije i starim i bolesnim licima, ali svakome tko želi ili ima potrebu za nekom od terapija i tretmana.

Kućna njega
Program „Kućne njege“ HKO Kruh sv. Ante namijenjen je osobama koje nisu u mogućnosti samostalno se brinuti o sebi ili se prevesti do zdravstvenih ustanova u kojima obavljaju terapiju. To su osobe koje nemaju nikakvu potporu od članova svoje obitelji, niti od nadležnih socijalnih ustanova, a bez sigurnih su i stalnih financijskih primanja. Izoliranost i otuđenje, te siromaštvo i usamljenost, svakodnevnica su ove populacije. Ovim se projektom pružaju skrb starim i bolesnima, kako bi im se omogućio što dostojansveniji život u njihovim domovima. Projektom se pokušavaju osigurati sanitetski materijal, pelene za odrasle, te lijekovi, kao i usluge fizioterapije i medicinske njege. Volonteri HKO Kruh sv. Ante održavaju higijenu njihovih stanova, vrše kupovinu namirnica i što je najvažnije, razgovaraju s njima.
Spomenutim projektima pomaže se ranjivim kategorijama koje ne bi imale nikakav ili izrazito slab vid pomoći. Izolacija, neinformiranost i neadekvatna njega najveći su problemi djece s posebnim potrebama, njihovih obitelji, te starih i bolesnih.

Što dalje?

Oba ova vrijedna i potrebna projekta su pred neizvjesnom budućnošću zbog smanjenih donacija i izvora financiranja. Hoće li društvena zajednica i plemeniti ljudi dozvoliti da oni zamru? Odgovor je na svima nama!