R e d a k c i j a p r o g r a m a
Svako dobro, Bosno i Hercegovino!
Urednici: Tarik Helić i Ivica Pjanić
e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Svako dobro, Bosno i Hercegovino!

Poštovana gospodo,

U tijeku je humanitarna akcija za pomoć pučkoj kuhinji Kruh svetog Ante pa smo slobodni nadati se da ćete svojim prilogom sudjelovati u akciji pomoći za korisnike naše kuhinje.

Humanitarno-karitativna organizacija (HKO) “Kruh sv. Ante” je dobrotvorna ustanova Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Ona nasljeđuje prijašnju “Bratovštinu kruha svetog Ante” (1896.) i “Humanitarno društvo Kruh sv. Ante” (1992.). Organizacija ima registrirane podružnice u Republici Srpskoj, u Hrvatskoj, u Njemačkoj, u Švicarskoj, u Australiji kontakt podružnicu, a neregistrirane ispostave u svim župama u kojima pastoralno djeluju bosanski franjevci. HKO “Kruh sv. Ante” želi biti ispružena ruka dobrih ljudi i zajedno s njima mijenjati lice svijeta, unijeti u njega više nade i sigurnosti. Još uvijek ima ljudi koji traže komad kruha u kantama za smeće. HKO “Kruh sv. Ante” preko pučkih kuhinja (dvije u Sarajevu i jedna u Varešu) i “Jela na kotačima” pruža dnevno topli obrok i pola kilograma kruha za 755 osoba, bez obzira na njihovu religioznu i etničku pripadnost. Pučkim kuhinjama u Sarajevu djelomičnu potporu pruža Kanton/ Županija Sarajevo, a većinski dio se financira uz pomoć donatora.

U pučkoj kuhinji se hrane i 56 studenata koji stanuju u Franjevačkom studentskom domu u Sarajevu. Božja providnost i ljudska dobrota neće dopustiti da gladni uzalud kucaju na naša vrata! I vi možete svojim prilogom pružiti osnovnu pomoć ugroženima – hranu ili uplatiti novčani prilog broj tekućeg računa HKO "Kruh sv. Ante" 3383202267235329 kod UniCredit banke d.d. i dobivene humanitarne brojeve: BH Telecom - 090/291 018 i HT Eronet - 092/890 800.

Humana akcija svoj će vrhunac imati 27. 05. 2008. godine kada će u dvorani KSC Skenderija – Mirza Delibašić biti odigran i revijalni malonogometni turnir i to uz prigodan kulturno zabavni program. Humanitarna večera bit će upriličena istoga dana, u 20, 30 sati, u dvorani Franjevačkog međunarodnog centra u Sarajevu. Organizator prijama je gospodin Hamid Kujraković. Sve pobrojano programski će pratiti ekipe RTV Federacije BiH te brojne druge medijske kuće. Svojim novčanim prilozima pomozite one kojima je vaša pomoć nužna i obojite proljetne dane dobrotom i optimizmom.

Srdačni pozdravi uz Mir i Dobro!

Sjednice Uprave Organizacije

U Središnjem uredu HKO Kruha sv. Ante 15. travnja zasjedao je Upravni odbor Organizacije. Razgovaralo se o radu u prethodnoj godini, kao i o daljnjim aktivnostima. Usvojeni su narativno i financijsko izviješće za 2007. godinu, koja su prezentirana Skupštini KSA/Vijeću za karitativnu i socijalnu djelatnost na sjednici 16. travnja.

Usprkos zadovoljstvu sa ostvarenim, članovi obadva tijela mišljenja su da je «socijalno-politička situacija u BiH takva i toliko usložnjena da ne dozvoljava razmišljanje o opuštanju, nego će vjerojatno tražiti pojačani angažman».

Bosanski fratri/ujaci, zajedno sa svojim prijateljima i simpatizerima, znat će prepoznati svoju pravu ulogu i dostojno je vršiti.

Studenti u akciji

„Kapljice“ za pomoć djeci bez roditelja

Prema posljednjim statističkim podacima, u Federaciji BiH živi oko 3.000 djece bez roditeljskog staranja, a njih tek neznatan broj – oko 400, smješteno je u državne ustanove ili hraniteljske porodice. Član 20. Konvencije Ujedinjenih Nacija o pravima djece, koju je potpisala i BiH, nalaže da je država obavezna djeci bez roditeljskog staranja osigurati adekvatnu brigu i zaštitu smještajući ih u odgovarajuće alternativne porodice ili ustanove.
Mnoge institucije i državne ustanove svesrdno se trude djeci bez roditelja pružiti svu potrebnu pažnju i njegu, ali kvaliteta njihova življenja ovisi o svima nama, a ne samo o njihovim direktnim skrbnicima. Svako dijete treba vjerovati da je vrijedno ljudsko biće i da treba resurse za izgradnju vlastitog identiteta.

Imajući te činjenice u vidu, studenti stipendisti fondova «Katia, Gabriele&Annalisa» i «Kap dobrote» i studenti Univerziteta u Sarajevu pod okriljem HKO Kruh sv. Ante osmislili su i pokrenuli projekt «Kapljice» kako bi u periodu od 30. ožujka do 30. travnja prikupljali novčana sredstva i materijalnu pomoć za tu djecu.Osim direktne pomoći projekt je imao za cilj upoznati građane o problemu mladih i djece bez roditeljskog staranja, senzibilizirati javnost i podići lokalnu društvenu svijest o problemima ustanova koje zbrinjavaju djecu.
Djeca koja se nalaze u stanju socijalne potrebe, a naročito djeca bez roditelja, susreću se s egzistencijalnim problemima, ali i s nedaćama poput stigmatiziranja i marginaliziranja unutar društva. Stoga, pomoć i odaziv građana na humanitarne akcije poput ove neophodni su kako bi se djeci bez roditelja više pomoglo, ali i medijski više pratilo njihovo stanje i problemi s kojima se susreću.Novčana sredstva su se prikupljala posredstvom kasica u većim trgovačkim centrima, školama i fakultetima u gradu Sarajevu, ali i putem transakcijskog računa na koji se može uplatiti novčani iznos. Prikupljena je i izvjesna količina pomoći u hrani, odjeći, obući i igračkama.

U trgovačkim centrima Konzum (Korea), Viza (Stup), Merkur (Otoka) i Interex (Pofalići) održano je pet akcija. Studenti volonteri u prepoznatljivim narandžastim majicama su ispred navedenih tržnih centara 30. ožujka te 12.,13.,26. i 27. travnja od 13 do 17 sati skupljali pomoć, a 20. travnja ispred Sarajevske katedrale. Odaziv je bio zaista velik i mnoge su medijske kuće pratile tijek akcije.

O odabiru ustanova kojima će prikupljena pomoć biti uručena odlučili su predstavnici sudionika akcije. Pomoć će biti uručena dječjim domovima „Bjelave“ i „Pazarić“.

Ivona Piplica

Trauma kao spavač

„Trauma kao, spavač, nema je, a tu je…“Ovako je definirao traumu jedan od učesnika prvog treninga „Trauma u procesu pomirenja“, održanog od 3. do 5. travnja ove godine, u organizaciji Trauma centra pri HKO “Kruh svetog Ante“ u suradnji sa MCC. I zaista, trauma jeste kao spavač. Nikada ne znamo kada će se i što će je probuditi. Ona je tu i trebamo je prihvatiti, a da bi smo je prihvatili potrebno nam je znanje o njoj.
Ovaj trodnevni trening, namijenjen studentima završne godine teologije, pružio im je osnovna znanja o traumi i njenom utjecaju na osobu, kako bi bili spremniji adekvatno odgovoriti zahtjevima svog poziva, a baziran je na situacinonom, afektivnom i interaktivnom učenju,
Trening je održan u Franjevačkom studentskom domu u Sarajevu, a pozivu za učešće odazvali su se studenti Franjevačke teologije, Fakulteta islamskih nauka, Biblijske škole Evanđeoske crkve te studenti Filozofskog fakulteta. Žalimo što treningu nisu prisustvovali predstavnici Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta i Vrhbosanske katoličke teologije. Učesnici su istakli da se susreću sa ljudima koji se ubijaju, koji su bolesni, ranjeni i da im žele pomoći, a za to im je potrebno znanje. Svoje znanje o traumi simbolički su predstavili kao točku na bijelom papiru. „Točka je ono što znamo, a bijela površina ono što ne znamo. Točka može biti i pojedinac sa traumom. On utječe na svijet oko sebe, jer da ne utječe sve bi bilo bijelo…..“

I zaista, pojedinac utječe na svijet oko sebe. Od pojedinačnih trauma i pojedinačnih sjećanja kreiraju se kolektivna sjećanja, koja događajima, često daju nova značenja. Te izabrane traume i slave, način na koji se sjećamo nekih događaja, ključ su transgeneracijskog prijenosa traume i uzrok mnogih konflikata na ovim prostorima. Stoga ih je bitno identificirati i analizirati njihov utjecaj na nas i naš odnos prema drugima. Kao neke od izabranih trauma naroda sa ovoga područja učesnici su identificirali Kosovo, Srebrenicu i Bleiburg.

Tanka je crta između žrtve i počinitelja. Žrtve nasilja često i sami postanu počinitelji i tako održavaju krug nasilja. Da bi izašli iz tog začaranog kruga trebamo se suočiti sami sa sobom, kako bi razumjeli i prihvatili to što nam se desilo. Tu šansu imali su i naši učesnici i dobro su je iskoristili. Ne samo da su analizirali pojedine faze u ciklusu žrtve ili počinitelja, nego su ih vezali za konkretne događaje te davali prijedloge za adaptiranje ciklusa.

Trening je učesnicima pomogao u samoprocjeni znanja i vještina potrebnih za poziv kojim će se baviti. Svakodnevni susreti sa ljudima i njihovim sudbinama zahtijevaju bazična znanja glede traume, ali i tehnike intervencije, primjenjive u kontaktu sa traumatiziranim osobama ili članovima njihove obitelji. Učesnici su imali priliku da se upoznaju i okušaju u primjeni tehnike debrifinga, bitne za psihološko ventiliranje osoba sa traumatskim iskustvom, ali i onih koji su u kontaktu s njim,a koji ima pomažu.

„Empatija nije isto što i poistovijetiti se sa osobom.“, jedan je od zaključaka učesnika. I nije, jer ukoliko se poistovijetimo sa osobom, što najčešće činimo, onda se bavimo sobom, a ne njom. Empatija traži od nas da ispraznimo um i da budemo prisutni za ono što čovjek govori, osjeća i treba. Često iz želje da pomognemo osobi, a i zbog neznanja, umjesto da empatski slušamo i tako joj pomognemo sagledati što se s njom dešava, kako bi sama pronašla način izlaska iz toga, mi im dajemo savjete, govorimo što da rade i tako im šaljemo signal da nisu sposobni brinuti se o sebi. Želimo li osobi istinski pomoći, onda joj trebamo pomoći vratiti vjeru u sebe, a to ne možemo bez razvijene vještine empatskog slušanja.

Tri dana cjelodnevnog rada, iako su bila naporna, bila su i interesantna i nadasve korisna, što su potvrdili i učesnici iskazavši interes za nastavak edukacije planiran u studenom.

N.H.