Naslovnica
Natječaj za prijem studenata u FSD PDF Ispis E-mail
Autor HKO "Kruh sv. Ante"   
Utorak, 15. srpanj 2014. u 09:09

Natječaj za prijem studenata u Franjevački studentski dom

u akademskoj 2014./2015. godini

Humanitarno-karitativna organizacija Kruh sv. Ante, Franjevačke provincije Bosne Srebrene, vrši prijem studenata u Franjevački studentski dom:

 

GLAVNE ODREDBE

  • Prijaviti se mogu samo studenti na redovnom studiju.
  • Uzorno ponašanje za vrijeme sve četiri godine srednje škole (navedeno u svjedodžbi).
  • Socijalne prilike, ozbiljnost i čestitost u studiju, bez obzira na etničku i vjersku pripadnost.
  • Talentirani studenti slabijeg imovnog stanja.
  • Studenti koji su ranije boravili u Franjevačkom studentskom domu, a upisali su narednu godinu studija.
  • Djeca bez jednog ili oba roditelja.

 

POTREBNI DOKUMENTI

  • Popunjena prijavnica za prijem u Dom (obrazac prijave se nabavlja u Domu ili uredu HKO Kruh sv. Ante, Zagrebačka 18 ili na web.stranici: www.kruhsvante.org).
  • Kopija osobne karte ili CIPS potvrda.
  • Zamolba sa kratkim životopisom
  • Uvjerenje od Visokoškolske ustanove da je osoba redovan/na student/ica u akademskoj 2013/2014. godini, sa prijepisom ocjena o svim položenim ispitima (ovjereni obrazac uvjerenja sa dotičnog Fakulteta).
  • Za studente koji upisuju prvu godinu studija potrebne su ovjerene kopije svjedodžbi od sve 4 godine i završnog (maturskog) ispita, te potvrda ili isprintana rang lista kao dokaz o upisu na fakultet.
  • Ovjerena kućna lista.
  • Potvrda o primanjima obitelji: potvrda o visini zadnje plaće (kopija zadnjeg izreska plaće), kopija zadnjeg izreska mirovine, potvrda o neuposlenosti (od ureda za upošljavanje) ili dokaz o nekom drugom izvoru primanja (ovjerena izjava o tome čime se obitelj uzdržava – na primjer socijalne pomoći ili iz nekog drugog izvora prihoda).
  • Potvrdu o stepenu invalidnosti izdatu od strane nadležne Komisije (osobna, za roditelja ili staratelja)
  • Potvrde ili preporuke od nadležnih osoba i institucija za one koji su u posljednjih 12 mjeseci obavljali volonterski rad.
  • Potvrda visoko-školske ustanove o studiranju brata/sestre - ukoliko studira izvan mjesta boravišta.

.

Nemaju pravo natječaja:

  • Studenti Univerziteta u Sarajevu sa mjestom prebivališta u Županiji/Kantonu Sarajevo,

studenti stanari Doma iz prethodnih godina koji su izgubili to pravo zbog kršenja Pravilnika o kućnom redu, vanredni studenti i studenti koji su u srednjoj školi imali vladanje manje od „uzorno-odličan“.

 

ROK ZA PRIJAVU

Prijave za natječaj sa potpunom dokumentacijom primaju se isključivo od 15.07. do 15. 08. 2014. godine

 

Prijave slati na adresu:

Franjevački studentski dom

Zagrebačka 18

71000 Sarajevo

Detaljnije informacije možete dobiti na telefon 033/711-121 i 033/ 812 242 ili e-mail adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Obrazac prijave možete preuzeti sa web stranice: www.kruhsvante.org ili izravno u službi Doma.

 

Komisija za prijem studenata napravit će rang listu primljenih studenata, koja će biti objavljena na oglasnoj ploči u Domu i na web stranici www.kruhsvante.org .

 

NAPOMENA: PRIJAVNICU ZA DOM MOŽETE PREUZETI U SEKCIJI DOWNLOAD - DOM PRIJAVNICA 2014.

 
Australija - Brisbane i Gold Coast PDF Ispis E-mail
Autor HKO "Kruh sv. Ante"   
Ponedjeljak, 14. srpanj 2014. u 13:06

BRISBANE I GOLD COAST – 13.srpanja 2014.

Nakon Canberre, Wollongonga i Hrvatskih misijskih centara St. John Park, Blacktown i Summer Hill, stigao sam i kod fra Nikice Zlatunića u Brisbanu. Fra Nikica je ovdje već dvadeset i pet godina, od promjena 1989.godine. Prije toga bio je na župi Vitez, Livno i Nova Bila u BiH. Ovdje je najprije djelovao s fra Dragom Prgometom, a potom je nastavio sam voditi misiju. Jedno vrijeme s njime je na misiji kao pomoćnik-kapelan bio fra Ivo Kramar (2006.-2008.)

Župa je posvećena Bl. Alojziju Stepincu i ima oko tri i po do 4.000 vjernika u 650 domaćinstava. Filijala Gold Coast ima oko 200 obitelji i oko 1200 vjernika. U Gold Coastu se časti sv. Anto Padovanski, a sv. mise se održavaju u prostorijama Hrvatskog športskog centra. U planu je izgradnja filijalne kapele, ali još prilike nisu potpuno dozrele za takav jedan prostor. Naime, trebalo bi definitarati budućnost takvog prostora ukoliko ne bi bio dovoljan broj vjernika. Na svete mise dolazi sedamdesetak vjernika, a u Brisban oko 150, tj.ukupno 250 vjernika.

Za razliku od pastorala u domovini, ovdje je pastoral praktično 24 sata, tj.uvijek treba biti na raspolaganju svojim vjernicima. U to sam se uvjerio vlastitim očim. Fra Nikica je po cijeli dan u pokretu, ili u pripremama radio emisije koju vodi petkom i ponedjeljkom, ili u organiziranju i dijeljenju sakramenata i sakramentala; krštenja, svete potvrde, bolesničkog pomazanja i drugih, ispovijedi, kao i sahrana za sve one koji mu se obrate. Ovih dana posebno je bio angažiran oko priprema misnog slavlja i ručka za vjernike koji će svojim prilozima pripomoći poplavljenim područjima BiH i Hrvatske.

Radio 4EB FM ima svoje termine ponedjeljkom, srijedom, petkom i subotom. Također sam imao priliku sudjelovati u jednoj od emisija koje vodi fra Nikica. Razgovarali smo o prilikama u domovini, djelatnostima i projektima „Kruha sv. Ante“, te potrebama ove naše velike humanitarno-karitativne organizacije koja je pomoć čovjeku-ljudima iz prve ruke. Posebno u poplavama koje su zahvatile preko milijun ljudi, pomoć je neophodno potrebna. Sve misije u Australiji su se odazvale s velikom spremnošću, molitvama, prilozima, čak i kontejnerom pomoći koji se ovih dana priprema u misiji St. John Park. Ukupna pomoć za Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku koja je sabrana ovih dana bit će oko 200 tisuća dolara. Jasno nam je da sami nećemo riješiti poteškoće i milijunska štete koje su nastale na području BiH, Bosanske Posavine i Slavonije, ali ovo što čine Hrvati u Australiji bit će neizmjerno velika pomoć domovini.

„Kao svećenik i franjevac Provincije Bosne Srebrene, te ravnatelj HKO „Kruh sv. Ante“ imao sam prilično ugodnu i lijepu ulogu, u svim ovim našim poteškoćama. Upoznao sam i susreo mnoge ljude, otvorenog srca i otvorene duše. Ovim ljudima ne treba previše govoriti o patnji, stradanjima i kušnjama koje svakodnevno susreću svakoga čovjeka. Njihov život je ispunjen morem patnje, ali i morem ljubavi za svakog čovjeka. Oni neumorno pomažu i svoju domovinu, ali i druge misijske zemlje kao što je Afrika! Njihova vjera i bogato životno iskustvo bili su olakšavakjuća okolnost u razgovoru o stanju u domovini i potrebama koje su posebno nastale poplavama. Moje želje su u svakom razgovoru bile uspmejerene na molitvu i zahvalnost Bogu, ali i tumačenje Riječi Božje koja je temelj i izvor vjere i ohrabrenja za svakog vjernika.

Još jednom iskreno zavhaljujem svim ljudima dobre volje, svim Hrvatima i Hrvaticama koji su ovih dana prikupljali i dali svoju pomoć, te organizirali akcije prikupljanja pomoći, ručkove i zabave. Naš narod se najviše okuplja oko svećenika, župnih katoličkih centar, što pokazuje snagu vjere, ali i najsigurniji put kako u životnim poteškoćama tako i u životu sa svim ljudima!“

 

Propovijed u Brisbanu:

 

OHRABRITE SE U VJERI

Draga braćo i sestre, već sam više od mjesec dana u Australiji, na našim misijama: Canberra, Wollongong, Sydney (St John Park, Blacktown, Summer Hill) i evo danas ovdje u Brisbanu.

O svojim pomalo i neskromnim nadanjima sada nme bih želio govoriti.Čuo sam da je ovdje život u mnogo čemu ljepši, uređeniji i uspješniji nego u domovini. Međutim, ovo što sam vidio ovih dana nadilazi sva moja očekivanja.

Nisam prije znao koliko su ljudi ovdje proživjeli patnje, kušnnji i raznih drugih poteškoća. Nisam znao kako Vas ima mnogo i praktično iz svih dijelova Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Ali Vi ste bolje povezani, bolje se razumijete, bolje surađujete jedni s drugima i živite s ovim ljudima ovdje nego bilo u kojem dijelu naše domovine. I sad se pitam kako je to moguće? Odgovoro ne znam, ali ću ga pokušati pronaći u današnjoj Riječi Božjoj. Naime, mi sve što nam je potrebno možemo pronaći u Svetom pismu, u Bibliji.

Ako to do sada nismo vjerovali, pokušajmo danas provjeriti!

Dažd zemlju oplodi i ozeleni.

Svjedoci smo da kiše može biti i previše, pa se dogode poplave, katastrofa kakva je u svibnju pogodila našu domovinu. Ali i to je Božje davanje, makar se donekle radilo i o ljudskoj odgovornosti. Desetljećima ništa skoro nije ulagano u vodoprovredu, zaštitu od poplava. Poplave su zadnjih godina bile svuda oko nas, a naši su ljudi mislili kako one neće doći i do naših krajeva. I sada kada su se i dogodile mnogi kalkuliraju s raznim pričama kako ne bi ništa uradili, kako ne bi pomogli ljudima kojima je uistinu pomoć potrebna.

Bilo kako bilo, i ovo je zlo za neko dobro i iz ovih kušnji se može mnogo naučiti. Prorok Izaija je poptuno u pravu: Riječ Božja se ne vraća bez plodova, događanja, makar i negativna imat će svoje plodove. Svjedok sam kako su mnogi ljudi poslali svpoju pomoć, ali ni oni kod kuće ne sjede skrštenih ruku.

Ljudi su ponovno zasijali svoje njive, kukuruz, soju, pšenicu, zasadili paradajz, papriku, posijali krompir. Pitanje je hoće li i kako će sve to dozreti, ali ljudi se ne predju: posvetili su se poslu kako bi što manje mislili na katastrofu.

Posavina i Slavonija je ponovno zazelenila i urodit će kakvim-takvim rodom!

 

Sjeme pade na dobru zemlju i urodi.

Mi svećenici često budemo u potrebi pričat lagane i lijepe priče, Ni to nije lošo. Ali u Bibliji su priče i događaji o stvarnosti u kojoj živimo. Vidite, ovo što pričam bilo bi bez ikakve koristi i ne bi imalo nikakvog ploda da se nismo okupili, svake nedjelje iz potrebe, a danas možda i zbog male promjene, neke novosti ili potrebe drugih.

No, što god mi svećenici učinili, ako Vaše srce ne bude raspoloženo i spremno na žrtvu, odricanje i predanje u volju Božju od svega neće biti ništa. Isto tako, sve je u Božjim rukama i On je taj koji je taknuo naše srce da bude otvoreno i spremno primiti Riječ i donijeti plod!

I naša će domovina uroditi dobrim plodovima kada se ljudi odreknu sebičnosti, škrtosti, kada se počmu malo više žrtvovati za zajedničko dobro! Taj put nije dalek, ali će trebat vremena za novu generaciju, novi pogled na život!

 

Stvorenje sa svom žudnjom iščekuje objavljenje sinova Božjih.

Uvijek kad susrećem ljude, pogotovo starije pokušavam nešto naučiti. Ovih dana sam naučio i shvatio, kako su patnje ljudi koji ovdje žive donijeli jedan određeni standard, blagostanje i sigurnost koja se samo poželjeti može. Ima zemalja koje su možda i bogatije, ali gdje vi određenim ulicama ni u pola bijela dana ne smijete proći.

Sv. Pavao nam jasno poručuje kako su životne patnje neizbježne, ali kako one moraju imati svoj smisao. Kako je život svakog stvorenja pun poteškoća, križeva i kušnji, ali smisamo moramo pronaći u vjeri u Spasitelju, u onome koji je sve patnje podnio za nas. I što budemo spremniji nositi križ drugoga to će i nama naš biti lakši.

Nemoj sebi otežavati život grijehom, mržnjom, nemirom, osvetom, kad uvijek imaš priliku oprostiti, zaboraviti, pomoliti se za drugoga pa i za neprijatelja i nitko te zbog toga ne smije krivo gledati!

 

Iziđe sijač sijati.

I sada dolazimo do odgovora na gore postavljeno pitanje. Isus svoje slušatelje uvijek iznova iznenađuje novom pričom. To se događa i nama danas. Odgovorimo sami sebi na kakvu je zemlju pala Riječ Božja: put, trnje, kamen ili na plodno tlo. Svi ćemo vjerojatno reći kako nam srce nije kameno. Zaplačemo kad gledamo neki strašan događaj, tužni smo ako pored nas žive ljudi u neimaštini. To je dobro. Međutim, pravo tlo na koje Riječ Božja danas treba pasti jest ono koje se neumorno žrtvuje za svoju obitelj, za svoju djecu, za braću prijatelje, koje nikada ne misli na svoje potrebe i spremno je svega se odreći.

Zašto je sveti Franjo promijenio svijet: zato što nije htio povećavati bogatstvo nepravednom trgovinom svoga oca. Sveti Anto se predao Riječi Božjoj i spasio i dušu i život i srce mnoštva siromaha. To čini i danas.

I mi ćemo donijeti mnogostruki plod ako ostavimo stare loše navike i predano počmemo živjeti po Božjoj volji i Božjim zakonima, s molitvom na usnama, s krunicom u ruci, iskreno se trudeći živjeti što dostojnije čovjeka i krštenja koje smo možda i davno primili a potrebno je taj savez neprestano obnavljati!

 

Po zagovoru Blaženog Alojzija Stepinca, Svetog Ante i svetog Franje te naše Nebeske majke Blažene Djevice Marije, želim da Vam život i rad ruku urodi mnogostruko kako bi spasili sebe i sve one za koje Vas je Božja providnost zadužila!

Iskrena hvala za svaku molitvu i svaki dar i neka Vam svima Otac nebeski podari svoj mir i obilje svoga blagoslova! Mir i dobro!

Fra Joso Oršolić

Foto


 
Pomoć Bosanskoj Posavini PDF Ispis E-mail
Autor HKO "Kruh sv. Ante"   
Petak, 27. lipanj 2014. u 14:17

Pomoć za najugroženija poplavljena mjesta je stigla 24.06. i podjeljena je Mjesnoj zajednici Donja Mahala, Mjesnoj zajednici Tolisa, Crvenom križu Orašje i Županijskoj bolnici Orašje.

 

Foto

 
St. John Park i Tijelovo u Sydneyu PDF Ispis E-mail
Autor HKO "Kruh sv. Ante"   
Srijeda, 25. lipanj 2014. u 10:02

ST. JOHN PARK I TIJELOVO-BRAŠANČEVO U SYDNEYU – 22.lipnja 2014.

Susret s australijom svaki dan donosi nova iznenađenja. Ne samo da sam ugodno iznenađen ljepotom ove zemlje, krajolika i snagom građana koji paze na urednost svakog komadića zemlje, nego još više sam zadivljen ljudima, običajima, snagom zajednica ljudi s kojima se susrećem. Svoju fasciniranost ovom zemljom teško mogu izreći riječima, ali ću ipak pokušati.

HRVATSKI KLUB „KRALJ TOMISLAV“

Uz mnogobrojne koncerte i zabave koje su organizirane u lipnju, a s velikim razlogom i povodom da se pomogne ljudima koji su stradali od poplava i klizišta u Bosni i Hercegovini, jedan od susreta tj. zabava i konecrt dogodio se 21.lipnja u Hrvatskom klubu „Kralj Tomislav“. Dvorana je ispunjena sa tridesetak stolova i oko 250 gostiju. Svi su veseli i raspoloženi, uglavnom mlađi ljudi, a bilo je i starijih. No, to nikome ne smeta. Svi radosno očekuju početak susreta, zabave, koncerta, pjesme i igre na sreću-tombole!

Međutim, ovaj puta sve je počelo kratkim, ali strašnim filmom s poplavljenih područja Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Film u trajanju od tri minute je rad Posavske televizije i može se naći na svim stranicama Bosanske Posavine (www.hrvatska-tisina.com). Autor je zabilježio samo jedan mali dio strahota koje su poput tsunamija poklopile skoro cijelu Bosnu, Bosansku Posavinu i Slavoniju. Tek što je završio taj kratki horor, voditeljica Dijana me pozvala da pozdravim sve prisutne. Kao ravnatelj „Kruha sv. Ante“ i počasni gost ove divne večeri, jedva sam se odlijepio sa svog mjesta i došao na binu. Nakon što sam pozdravio nazočne, najprije sam se ispričao za kadrove koje su vidjeli kao i za fotografije koje su se dalje vrtile na dva pobočna zida. „Dragi ljudi, kamo sreće da je ovo neki horor film kojega smo sad pogledali i gotovo. Međutim, ovo je zlo koje se dogodilo našem narodu, kao i drugim narodima Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije; ljudima koji žive na tim područjima. Još je gore što to zlo još uvijek traje!“ Po izrazima lica i tužnim uzdasima, shvatio sam da me svi potpuno razumiju. No, mi nismo slabići, nismo ni kukavice da bježimo od zla i kušnje. Već sam se uvjerio, a to sa sigurnošću znam i na ovo zlo ćemo odgovoriti morem svoje ljubavi. Ona će sigurno pobijediti i ovu nevolju. Iskreno sam zahvalio domaćinima „Kralja Tomislava“ na prostoru te grupama, kako folklornim tako i sviračima, na spremnosti za večerašnji nastup.

Te večeri nastupili su: hrvatske folklorne i glazbene skupine „Domovina“ i „Zagreb“ iz Wollongonga predvođena gospodinom Ivicom Karamatićem. Još se ne mogu otgnuti prekrsnom dojmu djece koja su bez poteškoća izvela svoju točku, ali i odraslih s izvanredno uvježbanim nastupom, te tamburaški orkestar koji ih je pratio. Nakon folklnornih skupina zaredali su nastupi četiri glazbena sastava: AKCIJA, PLAVI, PRVA LIGA i STO NA SAT! Jednom riječju svi su bili prva liga. Krivo bi bilo kada bi bilo koga od njih posebno izdvojio. Jednako dobro su svirali i domoljubne i zabavne pjesme, i pop i rok, a kada je trebalo i kolo ili ples, i to su znali. Publika je imala na izbor pjesmu, igru, zabavu za sve uzraste.

Vidik su s vremena na vrijeme zaklanjali konobari koji su neumorno služili goste, hranom, pićem, tombolama! Nakon što su podijeljeni listići najprije je krenula aukcija. Po tko zna koji puta poznati akademski umjetnik Charles Billich je darovao nekoliko svojih slika za ovu priliku i pomoć ljudima u poplavama. Slike su vrlo brzo nestale s pozornice uz visoke cijene i veliku spremnost novih vlasnika. Iskreno i ja u ime Kruha sv. Ante zahvaljujem i darovatelju i kupcima. Nakon kraće stanke krenula je tombola s desetak vrijednih zgoditaka. I na kraju svi su bili sretni i zadovoljni. Kao zaključak večeri vlasnik kluba „Kralj Tomislav“ ne samo da je od sebe darovao prostor-dvoranu i poslugu, nego još i 5.000 AUD. Svakako treba naglasiti da je doprinos večeri, prilog darovatelja i besplatan nastup glazbenika, urodio plodom od 17.000 AUD. Iskrena hvala svima koji su na bilo koji način pomogli i podržali zabavu i koncert u Hrvatskom klubu „Kralj Tomislav“.

ST. JOHN PARK I TIJELOVO-BRAŠANČEVO U SYDNEYU

Pored crkve sv. Nikole Tavelića, prvog hrvatskog sveca i mučenika nalazi se „CARDINAL STEPINAC „ VILLAGE. U petak sam se susreo s ravnateljem naselja gospodinom Matom kojem sam zahvalio na velikom daru za ljude koji su stradali u poplavama. Bio je to dar od preko 60.000 AUD. Međutim, kad sam ušao u prostore naselja, onda sam tek shvatio o kakvim se ljudima radi. Ovi ljudi, stanovnici naselja, koji su pri kraju svog života; prošli su sve nevolje ovoga svijeta. Preostale godine svoga života provode u zajednici kakva se samo može poželjeti. Okruženi su ljubavlju stručnih osoba, liječnika i medicinskih sestara, časnih sestara i svećenika. S njima smo slavili i svete mise, molili za zdravlje, za bolesne i nemoćne i za sve koji trpe na duši ili na tijelu, a na poseban način za one koji su stradali u poplavama u našoj domovini. Mi ljudi često i lako zaboravimo ljubav, dar i dobrotu drugih, pa i svojih najbližih. Ali Bog svojih darovatelja, svojih miljenika, nikada ne zaboravlja. Vjerujem da će mnogostruko nagraditi i ove dobre ljude kao i one koji su im svakodnevno na pomoći ili im barem ponekad navrate da ih posjete.

Na zajedničkom ručku uz riječi zahvale i proslavu dana državnosti Republike Hrvatske prisutnima sam otpjevao pjesme: „Tebi majko misli lete“ i „Moja je majka najljepši cvijet“! Nisam neki pjevač, ali sam uvjeren da su me svi razumjeli i da će ustrajati u strpljivom podnošenju svojih životnih poteškoća.

Misno slavlje u crkvi sv. Nikole Tavelića je najveći i najljepši doživljaj u St. John Parku. A svake nedjelje i svetkovinama u ovu prelijepu crkvu-svetište dođe preko tisuću vjernika. Iako su iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i Hrvatske, oni ipak dišu jednom vjerom i jednog su duha. Otvoreni su darovima Duha svetoga i to se vrlo lako uoči u susretu s njima. Otvoreno te gledaju u oči, srdačno stišću ruku i pitaju se za zdravlje, rodno mjesto, mjesto boravka života i rada. Ima se dojam kao da je to sada negdje u domovini.

Pod sv. misama u 8 i 30 i 10 i 30, crkva je bila do posljednjeg mjesta popunjena. Nešto malo manje bilo je vjernika na večernjoj sv.misi u subotu navečer, kada su misno pjevanje predvodili mladi framaši. Ovo mjesto, svetište sv. Nikole i živa vjera probude mnoge osjećaje u čovjeku, a pogotovo svećeniku koji živi za vjeru. Htio ili ne ponese te radost zajednice koja se okupila i želja da s njima podijeliš što ljepše trenutke svog svećeničkog života. To se uistinu i dogodilo. U propovijedi sam uz Riječ Božju po kojoj nam sam Bog progovara, naglasio veličinu Tijelova ili Brašančeva, tajnu Božje prisutnosti u Presvetom oltarskom sakramentu. Uktatko sam im ispričao događaj iz Lurda i čudo kojim nas naš Spasitelj tješi i pomaže u našim potrebama: Dok je Lurdom išla procesija s Presvetim nemoćan i bolestan čovjek je ležao kraj ceste i vapio: „Isuse, pa ti mene ne vidiš! Molim te pomozi mi! Zašto me ne vidiš?“ Svećenik se okrenuo s Presvetim prema čovjeku koji je vapio. Načinio je znak križa nad njim i čovjek je ustao zdrav od svoje bolesti! Budimo uvjereni: uvijek kad Gospodinu iskreno zavapimo u svojim poteškoćama, bit ćemo izliječeni!

A kako je sv.misa u crkvi sv. Nikole Tavelića, koji je 12 godina propovijedao u Bosni, i u Sarajevu ima svoje svetište, prisutne sam upoznao i sa čudom sv. Nikole koje se dogodilo u naše vrijeme: U naše vrijeme sv. Nikoli Taveliću se dogodilo novo mučeništvo u Sarajevu. Naime, njegovo prvo i jedino svetište u Bosni i Hercegovini sagrađeno je 1938. godine u sklopu Franjevačke teologije za franjevce svih Provincija Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Međutim, već 1947.ta zgrada je oteta i pretvorena u poljoprivredni i šumarski fakultet. Crkva je pretvorena u učionicu za razne poljoprivredne vježbe. Jedan od profesora priča kako su se, s vremena na vrijeme iz boje na zidovima, pokazivali križevi. Oni bi ih ponovno prebojili, ali nakon nekog vremena križevi bi se opet pokazali. Nakon rata 92.-95.zgrada je teško stradala, crkva je bila zapaljena i potpuno srušena. Kao ruševina vraćena je nama franjevcima na upotrebu. Mi smo odmah pristupili obnovi. Crkvu smo prošle godine ponovno obnovili i sada imamo u njoj svake nedjelje svetu misu i pobožnost sv. Nikoli Taveliću. U istoj zgradi nalazi se studenstki dom, naš Franjevački provincijalat i uredi „Kruha sv. Ante“, Pučka kuhinja, te Svjetlo riječi.

Ovo je primjer neuništivosti onoga što je Božje i kako treba biti ustrajan, uz sve progone i stradanja u vjeri i Božjim zapovijedima!

 

TIJELOVSKA PROCESIJA ULICAMA SYDNEYA

Fra Marijan je na kraju misnog slavlja ponovno zamolio vjernike za darove i suosjećajnost s ljudima u poplavama. Uz sve priloge i darove koje su već dali, kao nova zamolba jest kontejner koji organiziraju fra Ivo Tadić i č.s. Tereza. Naime, kontejner s osnovnim kućnim i higijnskim potrepštinama trebao bi već sredinom srpnja biti proslijeđen u domovinu. Vjerujemo da će tako i biti, te iskreno zahvaljujemo svim darovateljima.

U ranim popodnevnim satima ispred crkve je krenuo autobus prema središtu Sydneya, tj. pred crkvu sv. Patrika. Tamo je već pristiglo veliko mnoštvo vjernika i svećenika. Procesija s Presvetim vrlo brzo je krenula ulicama grada. Po okolnim neboderima se razlijegao milozvučni glas predmolitelja i prekrasnih pjesama.  Veličanstvena procesija je skoro dva sata lagano išla ulicama: Grosvenor St., Pitt St., Hunter St., Macquarie St., sve do odredišta koje je bilo pred katedralom, St. Marye's Chatedral. Pred katedralom je nastavljeno slavlje s podjelom svečanog blagoslova. U međuvremenu je pred Svetootajstvo doneseno mnoštvo bilježnica s molitvama vjernika svih župa biskupije. Svečani blagoslov podijelio je biskup Petar.

Na povratku u misiju putovanje sam ispunio svojim pričama-događajima iz svećeničkog života: „Susret sa svećenikom i ispraćaj fra Zvjezdana Linića“, „Kako sam postao svećenik?“ i „Duhovna i materijalna obnova Hrvatske Tišine!“

Ovaj prekrasni tjedan u kojem smo slavili Tijelovo ili Brašančevo, sve se uistinu potvrdilo i u molitvama i u riječima ali i na djelu, jer vjera bez djela je uistinu mrtva.

Dragi ljudi i vjernici Australije, dragi Hrvati; vaša je vjera uistinu živa. To jasno potvrđuju Vaša djela. Neka Vam Gospodin podari mir, ustrajnost i svako dobro!

Fra Joso Oršolić, ravnatelj KSA

Foto



 
Australija pomaže Hrvatima i svim ljudima Bosne i Hercegovine PDF Ispis E-mail
Autor HKO "Kruh sv. Ante"   
Srijeda, 25. lipanj 2014. u 09:46

AUSTRALIJA POMAŽE HRVATIMA I SVIM LJUDIMA BOSNE I HERCEGOVINE (15.lipnja 2014)

Katastraofa, poplave i klizišta koja se dogodila sredinom svibnja u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj potakla je mnoge ljude da zaborave na sve podjele, granice i na svoj način pruže ruku pomoći za sve građane na koje se sručilo ovo ogromno zlo. Katastrofa je zahvatila preko milijun ljudi i na stotine tisuća domova, privrednih i poljoprivrednih objekata, postrojenja, tvornica. Uništena je skoro sva infrastruktura u poplavljenim područjima. A kada stradava zemlja, kada stradavaju gradovi i sela, onda najviše nastrada čovjek koji živi na tim prostorima. Materijalna i svaka druga šteta je neizmjerna i trebat će mjeseci i godine da se rane zaliječe. Posavina, Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Slavonija, Srbija i Semberija, pritisnuti ovom katastrofom ponovno trebaju Božju pomoć i dobre ljude. Međutim, uvijek se govorilo kako u svakom zlu ima nešto, barem nešto i dobra. Odjednom su nestale granice među državama ali i među ljudima. Neumorno i mimo svih pravila ljudu su pohrlili sa svih strani kako bi pomogli. Odjednom su se i dojučerašnji neprijatelji udružili u obrani od ovoga zla. Svima ja sada stalo i traže način kako da se ovo zlo što lakše podnese i posljedice saniraju.

Na more zla koje se sručilo na ove prostore, odgovara se morem ljubavi sa svih strana svijeta. Ovih dana svjedok sam mnoštva dobročinitelja diljem Australije koji neumorno pomažu ugroženima i ne samo riječima nego i konkretnom pomoću i svojim prilozima žele pomoći svakom čovjeku do kojega njihova pomoć može doći. Žitelji Australije, posebno doseljenici jesu ljudi koji znaju što je patnja. Slične katastrofe, ruševine, progone doživjeli su na svoj način ili u svojim domovinama ili na ovom ogromnom kontinentu. Zato im o katastrofama, vodi, poplavama i drugim vrstama zla i ne treba previše tumačiti. Oni su to manje-više sve doživjeli na svojim ramenima.

Ljudi su ovdje živo zainteresirani za sve naše krajeve, običaje, a mnogi se ovih dana pripremaju krenuti u domovinu. Jedni da ne zaborave stare staze, drugi da se malo obnove, a treći kako bi pomogli svojim najbližima. Čežnja ovih ljudi za domom i domovinom nikad ne prestaje. Mnogi nisu desetljećima bili kod kuće, ali su im sjećanja i uspomene još uvijek svježi i ne blijede.

Po onome što se ovdje vidi i na svakom koraku može doživjeti, kao da je istina da s udaljenošću raste ljubav prema ognjištu. Bila bi to samo tlapnja ili nagađanje, kada bi nam netko o tome govorio. Međutim, kad se to vidi svojim očima i čuje na vlastite uši, onda se čovjek mora upitati: „Pa što smo to krivo učinili? Zašto smo ove ljude pomalo zaboravili i zašto im nismo pružili bolja svjedočanstva naše vjere, običaja doma i domovine, ljubavi prema rodnoj grudi.“ Kaže mi jedan od glazbenika koji dobro pjeva i poznaje i pjesme Dalmacije, Hercegovine, Bosne, Slavonije i Posavine, stare i nove: „Ujače, tako bih rado živio kod kuće, al' kada će već jednom tamo kod nas biti stanje malo bolje?“ Nisam imao odgovora, a ni ne naslućujem kada će biti bolje.

Ipak se nadam i vjerujem kako bi nas ovo zlo moglo malo bolje povezati i potaknuti da budemo odgovorniji prema ovom lijepom domu i domovini. Dobri ljudi, hvala Vam što postojite, što mislite na nas i što ste nam spremni pomoći i pomažete. Neka Vam Svemogući Bog svojom milošću mnogostruko uzvrati za svaki Vaš dar, molitvu i lijepu riječ. Zajedno s Vama vjerujemo u bolju i ljepšu budućnost Hrvatske i Bosne i Hercegovine!

fra Joso Oršolić

Foto



 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

Stranica 1 od 48